Istraživanje “Stavovi društva na temu djece rođene zbog rata i žena preživjelih ratno seksualno nasilje i silovanje”

Poštovani građani i građanke,

Udruženje „Zaboravljena djeca rata“ provodi istraživanje u sklopu projekta “Pravna i društvena prepoznatljivost djece rođene zbog rata”, a koji je finansiran od strane medica mondiale e.V.

Istraživanje ima za cilj ispitati stavove društva na temu djece rođene zbog rata i žena preživjelih. Istraživanje će omogućiti uvid u realno stanje rasta i razvoja vidljivosti korisnika, kao i stavovi građana o motivima koji vladaju kada su u pitanju preživjele, koje će omogućiti evidentiranje direktne poveznice sa djecom rođenom zbog rata kako bi se utvrdilo da li se dešava transfer negativnih stavova o preživjelim prema djeci rođenoj zbog rata.

U bosanskohercegovačkom kontekstu, ova kategorija obuhvata djecu čiji su očevi bili: a) vojnici-pripadnici suprostavljene vojske, tj. druge etno-nacionalne grupe u odnosu na grupu kojoj je pripadala majka (roditelji pripadnici ranije zaraćenih, tzv. neprijateljskih strana).; b) pripadnici stacionarnih / mirovnih snaga (UNPROFOR, IFOR, SFOR i sl.); ili c) djelatnici stranih humanitarnih misija, a majke lokalne žene.

Nadamo se da ćete biti dio ovog istraživanja. Borba djece rođene zbog rata i žena preživjelih je jako teška, ali moguće je bitku dobiti. Uz vašu podršku. Hvala vam na izdvojenom vremenu!

Link istraživačkog upitnika: https://forms.gle/S2e4tMUw4qsYpENd7

Budimo društvo jednakih vrijednosti, a ne društvo različitih etiketa.
Istraživački tim Udruženja Zaboravljena djeca rata

Istraživanje 2021

“Pravna i društvena prepoznatljivost djece rođene zbog rata”
“Legal and social recognition of children born of war”

Kontekstualne informacije

U bosanskohercegovačkom kontekstu, ova kategorija obuhvata djecu čiji su očevi bili: a) vojnici-pripadnici suprostavljene vojske, tj. druge etno-nacionalne grupe u odnosu na grupu kojoj je pripadala majka (roditelji pripadnici ranije zaraćenih, tzv. neprijateljskih strana).; b) pripadnici stacionarnih / mirovnih snaga (UNPROFOR, IFOR, SFOR i sl.); ili c) djelatnici stranih humanitarnih misija, a majke lokalne žene.

U izvještajima međunarodnih aktera u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini (B&H), u periodu od 1992. do 1995. godine, procjenjuje se da je izvršen zločin silovanja nad 20.000 do 50.000 žena, djevojčica i muškaraca. Već 1994 godine Komisija ekperata, poznata i kao Bassiouni komisija, pripremila je svoja saznanja 1993/94 za potrebe Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. U svom izvještaju naveli su pet obrazaca silovanja i seksualnog nasilja koji su se dešavali na prostorima bivše Jugoslavija. Ovi obrazci silovanja kreirani su bez obzira na etničku pripadnost i obuhvatali su silovanja prije početka rata, zatim silovanja tokom ratnog djelovanja gdje su žene većinom bile silovana u svojim domovima. Dalje, naveli su silovanje u kolektivnim centrima gdje su sva službena lica, pa čak i civili imali pristup ženama i aktivno izvršavali silovanja – upravo ovaj kontekst se navodi kao najmasovniji. Četvrti obrazac silovanja dešavao se u posebnim objektima gdje su žene bile zatočena isključivo s ciljem silovanja i prisilne trudnoće. Posljednji, peti obrazac silovanja i seksualnog zlostavljanja je zatočeništvo za potrebe seksa. Upravo ovi obrazci pokazali su da je silovanje korišteno kao oblik iskazivanja moći muškarca nad ženom pri čemu po automatizmu obuhvatamo važnost analize rodnih odnosa i kulturološke norme seksualnosti i agresije koje su rezultat patrijarhalne opresije koja je postojala prije rata, tokom rata i još uvijek postoji. To da patrijarhalna opresija još uvijek postoji jasno pokazuje i problem stigmatizacije i diskriminacije žena preživjelih. Kada govorimo o ženama preživjelim u B&H, one su skoro svakodnevno u meta osuđivanja, društvo iznosi rodno motivirane stereotipe koji dovode do marginalizacije žena. Problem stigmatizacije žena preživjelih u BiH je toliko jak da su mitovi o silovanjima svakodnevno prisutni. Ovi mitovi prebacuju teret sa počinitelja na ženu preživjelu. Najizraženiji mitovi su: promiskuitet, zatim mit da je žena svojevoljno pristala na krivično djelo silovanja. Narušavanje kredibiliteta jedan je o mitova koji tvrdi da žena laže da je preživjela silovanje i na kraju sram: „preživjele, a ne počinitelj se trebaju sramiti zato što su preživjele silovanje“. Ovo su predrasude s kojima se svakodnevno suočavaju žene koje su preživjele ratno silovanje. Upravo zbog toga, postoji podatak da je silovanje krivično djelo koje se najmanje prijavljuje i koje se najmanje prijavljivalo u BiH od poslije rata. Također, gore navedeni obrazci silovanja pokazali su da je silovanje korišteno kao strateško „oruđe rata“ kroz etničku prizmu koje je dovelo do toga da veliki broj (bez tačnih statistika) žena i djevojčica ostanu trudne pri čemu ova činjenica ne isključuje rađanje djeca kao posljedica silovanja iz prizme iskazivanja muške moći nad ženskim tijelom. Kao posljedica masovnog silovanja rođena su djeca od kojih su neka bile žrtve trgovine, emigrirale s majkama još dok su bila dojenčad, institucionalizirana i usvojena. Majke djece rođene kao posljedica ratnog silovanja u BiH često su zadržavale status „samostalnih roditeljki“  sučavajući se s teškim ekonomsko – socijalnim uvjetima života i živeći u siromaštvu.

Glavni problem djece rođene zbog rata je neprepoznatljivost ove kategorije djece kroz domaću legislativu što dovodi do nemogućnosti ostvarivanja nekih od prava civilnih žrtava rata. Drugi problem jeste činjenica da u B&H često govorimo o posljedicama rata, ali vrlo rijetko o jednoj od najranjivijih i još uvijek nedovoljno vidljivoj kategoriji – „djeci rođenoj zbog rata“ koja su doživjela apsolutnu povredu prava djeteta i koja danas doživljavaju povrede ljudskih prava, te su svakodnevno izložena različitim oblicima diskriminacije. Usljed te diskriminacije, djeca rođena zbog rata nemaju niti jednu instituciju, niti jedan zakn kojem se mogu obratiti. Također, djeca rođena u ratu kao produkt silovanja često se susreću sa problemima u postkonfliktnom društvu poput socioekonomske marginalizacije, odbijanja od porodice, stigmatizacije i nasilja (ovo se posebno pokazalo u slučajevima djece iz B&H). Djeca rođena iz čina silovanja se bore sa identitetom i osjećajem pripadanja što predstavlja dodatni problem. Vrlo često ni njihove majke ne žele navesti kako su djeca začeta što može biti objašnjeno visinom stigmatizacije i diskriminacije s kojom se i preživjele/majke svakodnevno suočavaju. Rezultati dosadašnjih istraživanja, izvještaji različitih međunarodnih organizacija i novinarski izvještaji upućuju da su djeca rođena zbog rata, ukoliko odrastaju s majkom, izložena visokom riziku transgeneraciske traume što se kasnsiije pokazalo i tačnim. Istraživanja dokazuju da djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja imaju simptome PTSP-a što potvrđuje tezu transgeneracijske traume pri čemu je depresivnost najizraženija. Većina ove djece, i ukoliko znaju, kriju svoj identite kako bi bili malo prihvaćeniji u društvu. Zahvaljujući istraživačkim naporima u B&H pokazano je djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja vrlo često budu zlostavljana (i fizički i psihički) zbog porijekla oca. Gledajući pravne problema, u BiH još uvijek nije uspostavljen jedinstven registar podataka o djeci rođenoj kao posljedica sistemskog ratnog silovanja što predstavlja nepopravljiv problem za državu. Takođe, zbog velike stigme unutar bosanskohercegovačkog društva, djeca rođena kao posljedica ratnog silovanja su lišena informacija o svom biološkom porijeklu.

Kao glavne potrebe djece rođene zbog rata navode se: besplatna psihološka pomoć, besplatna pravna pomoć, potreba za ravnopravnosti, socijalna podrška, zdravstvena zaštita, prioritetno stambeno zbrinjavanje, prioritetno zapošljavanje, pravo za prekvalifikacije diplome/potvrde o završenom školovanju s obzirom da su zbog cjelokupnih ekonomskih posljedica djeca rođena zbog rata završavala srednje stručne spreme. Tokom školovanje djeca rođena zbog rata nisu imali pravo na stipendije jer nije postojao zakon koji je određivao njihov status i njihovo pravno na jednako obrazovanje. Također, važno je da po osnovu ljudskih prava, i djeca rođena zbog rata imaju pravo na saznanje o porijeklu što u slučaju djece koja su usvojena, ali su rođena kao posljedica ratnog silovanja nije moguće. Vrlo je važno dati djeci zakonsko pravo utvrđivanja očinstva u onim slučajevima gdje majka zna ko je počinitelj.

Historijski poduhvat koje je Udruženje „Zaboravljena djeca rata“ postiglo sa projektom o podizanju svijetu na temu djece rođene zbog rada, finansiranog od strane Medica Mondiale zaista dokazuje važnost naziva „zaboravljena djeca“. Sa početkom prošlogodišnjeg projekta, počela se pisati historiju, pogotovo za Bosnu i Hercegovinu. Članovi našeg udruženja bili su hrabri, odvažni i snažni. Našli su snagu da izađu u javnost sa svojim pričama nakon čega je bosanskohercegovačko društvo prvi put suočeno sa ovom problematikom, živim posljedicama rata. Tokom svog djelovanja, Udruženje je dobilo nezapamćenu medijsku i društvenu pažnju, međutim ono što je izostalo bila je pažnja državnih institucija. Udruženja kao prvo takvo u svijetu svojim djelovanjem kreira model suočavanja s prošlošću koji uključuje i nevidljivu kategoriju – djecu rođenu zbog rata. Model se kreira u svrhu pomoći drugim konfliktnim i postkonfliktnim država u kojima su djeca rođena kao posljedica silovanja potpuno zanemarena kategorija.

Organizacijska strategija koristi se istraživačkim  alatom koji ima za cilj ispitati stavove društva na temu djece rođene zbog rata i žena preživjelih. Istraživanjem bi bio omogućen uvid u realno stanje rasta i razvoja vidljivosti djece rođene zbog rata. Također, ovim istraživanjem bi se obuhvatili i stavovi građana o mitovima koji vladaju kada su u pitanju preživjele, te bi se napravila direktna poveznica sa djecom rođenom zbog rata kako bi se utvrdilo da li se dešava transfer negativnih stavova o preživjelim prema djeci rođenoj zbog rata. Uvid u transfer negativnih stavova značajno osigurava prostor za kreiranje preventivnih mjera koje bi spriječile širenje stigme i diskriminacija. Na dalje, kroz ovaj istraživački koncept veliki fokus bi bili mladi ljudi – uključivanje mladih je ponovno važno iz perspektive jamstva na neponavljanje kao jednog od koncepata suočavanja sa prošlošću. Uvid u stavove mladih o ženama preživjelim i djeci rođenoj zbog rata omogućava kreiranje programa čiji je glavni naglasak na vladavini prava i poštivanju ljudskih prava što predstavlja polaznu tačku za minimaliziranje negativnih stavova i povećanje mogućnosti za izgradnju zdravijeg društva. Po ideji holističkog pristupa suočavanja s prošlošću, cjelokupni rezultati bili bi prezentirani društvu i državim institucijama u svrhu sticanja pojedinačnog i kolektivnog znanja o uzrocima i oblicima narušavanja ljudskih prava korisnika projekta. Također, planirano je uraditi i posebne prezentacije rezultata istraživanja sa ženama preživjelim i udruženjima koja okupljaju preživjele.

Jako je važno nastaviti graditi povjerenje i voditi ovu borbu zajedno: preživjele i djeca rođena zbog rata.

Objavljeno: April 18, 2021